Jedan mali osvrt na ...

Što bi rekao dobri Maho (S.A.) u onom dobrom filmu (S.L.S.D.B.) :

"Žene su ti kao sol.....može i

bez njih ali je bljutavo"......

Meni bljutavština već do iza vrata došla...

Kriza....

Kriza ekonomska

Kriza globalna

Kriza moralna

Kriza identiteta

Kriza ekološka

Kriza kulturološka (kulturocid)

Kriza u zdravstvenom sistemu

Kriza u sportu

Kriza u trgovinskom sektoru

Kriza u obrazovnom sistemu....

i koji god nam zajednički i u neku ruku univerzalni pojam padne na pamet odmah mu možemo zalijepiti tu fiktivnu i pomalo mistično sveobuhvatnu riječ KRIZA.

A zapitamo li se ikad za koliki dio te univerzalno globalne ili individualne krize smo odgovorni mi sami.

Najlakše je se naravno kriti iza pojma pa kriza je. To je odlična isprika za loše menadžere i ljude koji otaljavaju svoj posao a navikli su da ih uvijek neko za to plaća.

"Mi nećemo dozvoliti da naša primanja budu smanjena i ako treba pokrenućemo generalni štrajk" vrišti neki predsjednik sindikata radnika zaposlenih u čini mi se javnoj upravi. Dakle predstavnik one grane koju svi mi finansiramo i izdvajamo za njihove plaće, zdravstveno i socijalno osiguranje, regrese ,dnevnice, novogodišnje poklone, božićnice, bajramluke i sl. Za sve one kojih ima i po troje na jednoj stolici, za sve one koji u osmočasovnom radnom vremenu imaju obaveznih par sati za šnjuhanje po trgovinama, šoping centrima ,restoranima, frizerima i sl. a ljuti su ako im do trećeg plaća ne legne na račun. Za sve one koji ne znaju šta to znači zaraditi neku marku svojom idejom, radom , inovativnošću, znojem, žuljem na rukama........Za sve one koji misle da su sve svoje probleme riješili time što su se zaposlili u budžetnoj ustanovi i onda pljuju po privatnicima lopovima. "Nije on to mogao na legalan način zaraditi nema šanse", uobičajena je poštapalica tih budžetskih neradnika,a kad im jednom u godini neko zatraži da odrade neku subotu ili ne daj bože ostanu par sati duže odmah se žale na izrabljivanje, povredu ljudskih prava,mobing i sl.

I baš me zanima da li će g-din predsjednik sindikata pokrenuti generalni štrajk ako im se plaće smanje za (aman zaman) 4 % kako najavi premijer trenerka. I baš me zanima da li bi recimo par hiljada mladih sa biroa pristalo da radi njihov posao za plaću manju 50 % od one koju ovi trenutno primaju.

Ima mnogo rješenja prevazilaska krize.

A kriza je naravno i šansa. Pratim blog blobovaca i odmah se vidi nova energija u segmentu gdje mlad čovjek dobije odgovorno mjesto i hoće da pokrene stvari. Pratim pokretanje nove televizije u ovom vaktu kad drugi nemaju ni 10 % marketinškog kolača koji su nekad imali. Ideje, upornost, rad, odricanje.....to je jedini odgovor na krizu. Raditi više poslova istovremeno, biti uporan a ne sjediti i pričom širiti negativnu energiju ili se kriti iza pojma KRIZA JE...

pa kad to nije bila.

Od prošlog bajrama sam prestao pisati SMS čestitke.

Od nedavnog kurban bajrama sam prestao uzvraćati na SMS čestitke.

Hladni displej je već ofucana varijanta.

Zadnju razglednicu za neki praznik sam poslao prije tačno 11 godina.

E- mail čestitke nikada nisam koristio i ne mislim nikada uzvraćati na njih jer su mi tako

ljigavo banalne i ne stignem ni pogledati sliku na njima a već mi prsti lete prema deleteu.

Ne stignem masu dragih ljudi obići za praznike a kamoli im odnijeti neki simboličan poklon.

Svakog praznika se kanim uzeti telefonski imenik iz mobitela i nazvati bar dvadeset ljudi da ih čujem i čestitam..........kanim se i onda skontam da je praznik već prošao. Hajde mislim nije sramota ni drugi dan, kad ono taj dan već proletio....i ako ih sad zovnem treći dan već će biti sramota što to nisam uradio do tada.........

I tako prolaze praznici.....šanse da se sa ljudima bar tad čujem, vidim,

 razmijenimo emocije putem glasa , osmijeha , mimike, stiska ruke, ....odlaze....neke bez

šanse za popravni.

Kako reći životu da bar malo uspori i da stignem bar za praznike ljudima čuti glas a da to ne bude suhoparni SMS.......

Ne znam....

Možda neko zna ? 

Jedna od najzanimljivijih izjava koju sam pročitao u zadnje vrijeme.

Izašla je iz usta akademika prof.dr. Ejupa Ganića :

 Samo u ovakvom sistemu Dodik i njemu slični mogu postojati. Taj čovjek ima samo dva proizvoda za prodaju: nacionalizam i siromaštvo. Bijesne ili uplašene ljude je moguće duže držati gladnima. Sve što je potrebno učiniti da se zaustave biznismeni poput Dodika jeste da manjem entitetu ponudimo bolji proizvod, neku bolju ekonomsku perspektivu od siromaštva. Što se tiče njegovih prijetnji, one su prazne i apsurdne, ali jednako apsurdan je i tako visok prag naše tolerancije. Mi imamo naviku da govorimo - mir po svaku cijenu, ali samo je Bosna po svaku cijenu. Ona je i moja i tvoja, ali ako radiš protiv nje, onda je samo moja.

P.S. Kako pomoći blogger.ba da vrati stari sjaj.

Neka plati (preuzme) stolaru,grafičkom radniku, ratniku i Dodikovom sekretaru Vasiću da preuzme njegov blog.

E onda bi posjeta porasla, komentari bi se usijali, a možda bi neko i kliknuo na Singl Ukrainan girls.

U gomili majmunolikih političara čiji je životni cilj provesti vijek na budžetu i sisati sa ogromnih državnih,kantonalnih,općinskih itd. grudi sve dok azrail ne dodje po svoje, jedan lik se nedavno izdvojio pravim, domaćinskim i konkretnim prijedlogom. U stvari to je i jedini pravi pokušaj da se neko od političara konačno počne baviti svojim poslom.

Dakle situacija u Sarajevskom Kantonu  što se tiče naplate javnih usluga je kritično katastrofalna. Mislim da je stepen naplativosti usluga koje je jako teško pojedinačno isključiti negdje jedva blizu 35 %.

Ako zanemarimo struju koju haračlije iz Elektroprivrede režu odmah čim se zakasni sa plaćanjem i gas koji Sarajevogas sličnom revnošću isključuje pojedinačnim domaćinstvima, najveći problem ostaje usluga korištenja vode i centralnog grijanja. Ovaj put se neću dotaći ovih ostalih manje bitnih dažbina tipa odvoz smeća i upravitelj jer kad zagusti to su oni računi koji se prvi ne plaćaju.

Dakle voda. Voda je svi to znamo život, 70 % ljudskog tijela je i to znamo od vode. Da je voda jedan od najljepših božijih darova to tek polako otkrivamo a da će  biti izuzetno dragocijena i skupa u budućnosti, to će naši unuci bolje znati od nas. Dakle neko se potrudio, pa vodu ukrotio, kanalisao, betonirao korita, filtrirao, prečistio fizičkim i hemijskim putem, postavio kilometre cijevi i doveo vodu u tvoj stan. Ti sad naravno otvoriš slavinu i uživaš, piješ, pereš, kuhaš, ćeifiš....i naravno nećeš da je platiš. Nećeš da je platiš jer si bijesan na državu što je ovakva, onakva, što ti nemaš dobar posao, bolji auto, što su političari bezobrazni, korumpirani, što Dodik ne slavi 25 Novembar i ne navija za BiH, što komšija ima i vikendicu i sina u Americi a ti zadnji put bio na moru prije rata itd itd....i ti odlučiš da se osvetiš time što ne plaćaš vodu.

Naravno nisi ti naivan, ti znaš da kad bi svoj bijes okrenuo prema struji ili gasu za čas bi ostao bez njih i ti naravno nećeš da platiš vodu. Računi dolaze, tvoj saldo dugovanja se povećava ali ti se puno ne brineš, jer se i država nije brinula a i dalje se ne brine za tebe, a u sebi znaš da je ne mogu samo tebi isključiti. Lola si ti i bekrija....neće se oni s tobom zahebavati.

Pa još se i griješ na centralno grijanje u stanu, i to još zakukaš početkom oktobra kad počnu prvi hladni dani, što više ne puštaju to grijanje a dug ti star već tri godine koji nisi platio i već su nekakve opomene pred sudsko utuženje počele da stižu. Ali ne sekira to tebe. Znaš ti da ne mogu samo tebi isključiti centralno grijanje a uvijek će se naći neko u zgradi ili neboderu da plaća redovno pa računaš ne mogu mi zbog njega isključiti.

I tako si ti navikao krasti državu, t.j. državne firme jer i država tebe krade na svakom ćošku pa misliš da na to imaš pravo. Taaaa ćeš ti plaćati centralno, kad je ionako skupo a direktor im je garant lopov i čuo si da ima vikendicu na Poljinama, a to je garant kupio od tvojeg plaćanja računa. E nećeš ti više plaćati njima i basta.

I tako prodjoše godine, direktori kantonalnih javnih preduzeća zakukaju da im je voda do grla jer valja održavati vodosnabdijevanje grada i plaćati plin za pokretanje kotolovnica a naplata nikakva. Onda zaprijete isključenjem i ti skočiš i kažeš u nekoj radio anketi kako je to sramotno i bezobzirno i kako na to nema niko pravo. Posle zaprijete poskupljenjem računajući da će preko onih jadnika koji uredno plaćaju bar na neki način izvući nešto više i pokušati da sačuvaju sistem vodosnabdijevanja i grijanja jer je definitivno ugrožen. Ti se kao malo zabrineš ali se onda sjetiš da ti ionako ne plaćaš račune pa ti bude svejedno da li je kubik vode dvije ili dvije i pol marke, ali da te ne bi provalili u komšijskim razgovorima oštro protestvuješ protiv takvih drastičnih mjera ovih lopova na vlasti.

I taj sistem bi potrajao dok ne bi propale državne (kantonalne u stvari ali tebi su sve državne) firme ili dok se ti jedno jutro ne bi probudio na onom drugom svijetu, medjutim...........

Pojavio se čovjek koji se malo potrudio da riješi problem opstanka javnih preduzeća i ponudio neko čudno rješenje. Od sad kad dodješ registrovati auto provjeriće da li imaš dug za vodu i druge komunalije iako imaš nećeš moći registrovati auto. ŠTAAAAAA  vrisnućeš kad budeš pročitao taj prijedlog u novinama...kako ???? šta????? ko je to predložio. Fikret Musić premijer kantona, i to još iz stranke za koju si ti glasao. Okrenula ti se soba naglavačke. Pa to je vrhunac drskosti i bezobrazluka da te ucjenjuju nekakvim neplaćenim računima da ti ne možeš voziti svog Golfa dvicu. Jest da je benzin ionako preskup ali ti bi se odrekao i pola hljeba dnevno ali ne možeš bez svog četvorotočkaša. I sad bi morao još da plaćaš vodu i grijanje kako bi mogao da voziš i auto. Ovo je zadnji put da si glasao za SDP.

A ovo je prvi put da ja javno pohvalim nekoga iz SDP-a i da mu kažem premijeru ovo je potez za 10. Ne znam da li ćeš pronaći način da ovo sprovedeš u djelo ali svakako treba na tome istrajati. Ješ šta je nego licemjerje neplaćanje računa koji se ne moraju plaćati jer su na zajedničkoj potrošnji i svaljivanje tereta na neke druge jer zahvaljujući njima svi u zgradi imaju grijanje i vodu. Veću cijenu će opet podnijeti oni a ovi koji vječito kukaju i ne plaćaju imaju para za benzin, osiguranje, svjećice i popravke.

Još jednom svaka čast Fikrete Musiću i nadam se da će ovaj prijedlog zaživjeti.

Izgleda da smo obadvojica ostarili moj Djole. Ovo je četvrti tvoj koncert na kojem sam bio u poslednjih 21 godinu. Prvi je bio davne 1990 u Skenderiji kada si me oduševio vrckastim humorom, sjajnim muzičarima i nekim finim miroljubivim porukama kojih smo tad bili željni. Bio si malo ironičan prema Hrvatima i Slovencima tada ali to je tad bilo u trendu i to ti se nije moglo zamjeriti. Drugi je bio najemotivniji onaj posleratni u organizaciji UNHCR-a, kada smo svi bili emocionalno uništeni i pokušavali kroz tvoje pjesme pronaći djeliće sebe i naših prošlih života. Tačno je da je skoro svaka tvoja pjesma poseban film i tačno je da se u većini tih pjesama svako od nas može pronaći da li u glavnoj ili sporednoj ulozi. Nekada nas dirneš u srce direktno, nekad posredno a nekad tek za koju deceniju shvatimo veličinu i univerzalnost nekih tvojih tekstova. Treći koncert je bio u Zetri i pamtim ga po tome što sam prvi i jedini put na tvom koncertu bio bez ženske pratnje i priznajem ti da to jednostavno nije išlo. Nastup ti je tad pokvario i pijani Tifa koji je pozvan ili nepozvan ne znam, istrčao na binu i kreveljeći se i vrišteći pokušavao skrenuti pažnju na sebe. Ti si još uvijek imao neku dozu humora ali puno manju nego prije i više si me dojmio sjajnim muzičarima nego tvojim scenskim performansom koji je nekad znao biti puno bolji.

Sinoć smo se sreli ponovo i moj dojam je da definitivno starimo....i ti i ja. Tvojih sjajnih upadica izmedju pjesama je nedostajalo, pokušavao si nešto ali sve je to bilo dejavu za ljude poput mene. Klinci su to gutali i bilo im je super. Muzičari su bili sjajni (pogotovo violinista) ali ja nekako nisam lebdio od emocija kao nekad iako sam pored sebe imao najdraže biće na planeti. Da li si ti ostario, malo se ofucao i počeo da otaljavaš tezgu ili sam ja ostario i na neki način prerastao neke emocije i poruke još uvijek ne znam ali za mene je najemotivniji dogadjaj bila Latifova prosidba i izbezumljeni radosni plač njegove buduće. Neke upadice sam već čuo da li na youtubetu ili na nekom prošlom koncertu ne znam (tipa narodnjaci kažu lako je Balaševiću on ima 50 pjesama koje svi znaju i sl.) i nekako sam se osjetio pomalo prazan. Možda je do mene.....vjerovatno i jeste jer ti si profesionalac koji živi od ovoga ali kao neko ko ima snažne emocije na neke tvoje pjesme i stihove, osjetio sam se pomalo uskraćen.

Klinci koji imaju 20 i ovo im je prvi susret in live sa tobom će biti oduševljeni, vjerovatno kao i ja prije 20 godina tako da sam definitivno odlučio da preuzmem na sebe odgovornost tvog pomalo iztezgarenog koncerta, a ti ipak nastavi jer ima još puno mladih koji će se zaljubljivati i osvajati uz tvoje pjesme,,,pusti mene....ja sam ti već onaj iz one pjesme NE VOLEM....znaš tu pjesmu.

Nadjoh post koji sam pisao prije dvije godine o tekmi sa Portugalom u Zenici. Dvije stvari su ostale iste...katastrofalan teren i ponovo loše navijanje. Opet se nekima možda neće svidjeti ovo o navijačima ali ponavljam...ovakva utakmica zahtijeva navijanje nekih 150 minuta bez prestanka i bez obzira na situaciju na terenu. Nije dovoljno zviždati samo onom mrzovoljnom plačkonji manekenu, nego to treba činiti stalno kad  je lopta u njihovom posjedu,zvižducima vršiti pritisak na sudca i ohrabrivati svaki dodir naših fudbalera sa loptom.

Što se tiče pojedinačnog učinka mislim da je pitanje golmana riješeno za duži period i da Hasagić polako odlazi u zaborav jer Begović sa svojim dugim rukama može činiti još mnogo čuda. Zahiragić i Rahimić odlični u pariranju brzih Portugalaca s tim što Zahiragić može još bolje i vrijeme je da predje u neku evropsku ligu. Jahić dao svoj maksimum a Spahić odigrao sjajno ali opet umalo da jednom greškom kao i protiv trikolora pokvari sve. Lulić i Salihović poprilično blijedi a Miske i Pjanić odlično markirani i skoro nevidljivi. Džeko imao na ledjima dvojicu uvijek i opet se sjajno nosio s njima a Maletić ušao u pravo vrijeme i osvježio desnu stranu baš kad je snaga i koncentracija počela da popušta. Ibišević zapucao, ali ipak se našao u šansi protiv onakve odbrane i to je dobro.

Pape postavio tim po mom ukusu jer da je igrao od početka sa dva špica mislim da bi već u prvom poluvremenu priča bila gotova. Džombav teren nas je ipak spasio jer su oni bili nervozniji zbog toga ali ono što me zabrinjava je da su u većini duela bili brži od naših igrača, što znači da će se u Lisabonu morati igrati zatvorena opcija i čekati šansa iz kontranapada s tim što ovaj put ne smije biti promašaja. U ovakvim utakmicama možeš dobiti maksimalno dvije do tri dobre šanse i ako ih zapucaš pjevaj slobodno "mene život razočarao".

No šta je tu je igraće se fudbal i posle ovih kvalifikacija, vjerovatno bez Papeta kao selektora ali ostaće tim koji može još jedan ciklus odigrati i bolje od ovoga.

Počela je All Jazeera i vidi se da će biti pravo osvježenje za one koji hoće prave vijesti iz regiona. Naravno da se neće svidjeti onima koji vole crnu hroniku, bušenje Arduaninih guma od strane All Dina i Karleušine fotke iz aviona, ali zato po prvi put imamo kratke i dobre brifinge o stanju na evropskim berzama, sport iz cijelog regiona, i u najavi zanimljive dokumentarne priče koje obećavaju.

I za kraj....evo ga.

Čuveni busen, Ronaldovom rukom bačen, koji nam je produžio nadu. Već se našao na Pik.ba.

Cijena je 8000 KM. a već ima ponuda za razmjenu tipa stan u Sarajevu i sl.